Danaus plexippus: Kako leptiri Monarsi svake godine od meksičke šume naprave narančastu oazu

Tijekom 4 do 5 mjeseci koje ovi leptiri provode u Meksiku, šume postaju narančasta zemlja čudesa. Borovi, hrastovi i stabla oyamel budu u potpunosti prekrivena leptirima koji se inače ne udaljavaju previše jedni od drugih. Kad su temperature preniske – posebice rano ujutro – oni spavaju u skupinama i zatvore svoja krila pa se na prvi pogled mogu činiti kao suho lišće na drveću. Kad se temperatura malo podigne, oni široko otvaraju svoja šarena krila i lete po šumi u svom ritualu parenja, stvarajući čaroban prizor.

AUTOR: Travel + Leisure
OBJAVLJENO: 24.11.19 u 17:14
http://bit.ly/35tWlAI
Svake godine u mjesecu studenome šuma smještena između meksičkih država Michoacan i Estado de Mexico prekrivena je lepršavim čudima narančastih, crnih i bijelih boja. U svom migracijskom ciklusu, leptiri Monarsi lete oko 4500 kilometara od Kanade i SAD-a prema Meksiku kako bi najhladnije mjesece u godini proveli u toplijim područjima.

Leptir monarh je vrsta insekta koja ima najdužu migracijsku liniju od svih insekata, a njihova putovanja čudesna su poput njih samih. Ove prekrasna stvorenja započinju svoj dugi let još u kolovozu, a u prvim danima studenog stižu do visokih stabala u Meksiku koja će biti njihov dom sve do proljeća. Ove godine se očekuje da će oko 200 milijuna leptira stići u zaštićena područja Rezervata biosfere za leptire Monarhe, koje je UNESCO 2008. godine proglasio svjetskom baštinom, piše Travel + Leisure.

Tijekom 4 do 5 mjeseci koje ovi leptiri provode u Meksiku, šume postaju narančasta zemlja čudesa. Borovi, hrastovi i stabla oyamel budu u potpunosti prekrivena leptirima koji se inače ne udaljavaju previše jedni od drugih. Kad su temperature preniske – posebice rano ujutro – oni spavaju u skupinama i zatvore svoja krila pa se na prvi pogled mogu činiti kao suho lišće na drveću. Kad se temperatura malo podigne, oni široko otvaraju svoja šarena krila i lete po šumi u svom ritualu parenja, stvarajući čaroban prizor.

Ovi leptiri lete baš u ovu šumu zato što ona ima sve potrebne elemente za parenje. Između grmlja protiču čisti potoci, temperature su hladnije, ali nisu preniske i – što je najvažnije – tiha je. Tišina je ključna za ove leptire pa se posjetiteljima uvijek naglašava da tijekom posjeta budu što tiši. Kada je u šumi tiho, leptiri će slobodno letjeti zrakom u predivnom plesu koje bi svatko trebao imati priliku vidjeti.

Iako šuma nije postala zaštićeno područje sve do kasnih osamdesetih, leptiri Monarsi ovo mjesto posjećuju stoljećima. Lokalne starosjedilačke zajednice, poput naroda Mazahua i Purepeche, imaju legende o ovim stvorenjima, uglavnom ih povezujući s dušama koje se vraćaju iz mrtvih (budući da pristižu oko datuma kada se u zemlji obilježava Dan mrtvih).

Prema jednoj od legendi, preminuli članovi obitelji vraćaju se u formi ovih leptira kako bi posjetili svoje žive članove obitelji. Druga legenda ih smatra duhovima šume i glasnicima bogova, a neki ljudi kažu i da su to stvorenja koja pomažu dušama njihovih voljenih nakon smrti. Bez obzira na vjerovanja, leptire Monarhe mještani poštuju i vole, a čak su ih smatrali i svetim životinjama.

Iako se ovi lijepi insekti ne smatraju ugroženom vrstom, njihovo stanište su u posljednje vrijeme ugrozili različiti faktori poput ilegalnog krčenja šuma, zagađenje potoka i otpad u rezervatu.



Prevela: Ružica Ereš