Escobarovi nilski konji narušavaju ekosustave močvara u severnoj Kolumbiji

Pablo Escobar osamdesetih je prokrijumčario nilske konje u Kolumbiju za svoj privatni zoološki vrt. Nakon njegove smrti, većinu drugih životinja kolumbijske su vlasti poklonile zoološkim vrtovima. No, nilski konji su ostali na Escobarovoj hacijendi. Njihova populacija je otada značajno porasla i poremetila ekosustave koje naseljavaju.

AUTOR: Forbes
OBJAVLJENO: 31.01.20 u 15:41
OSVJEŽENO: 31.01.20 u 15:41
https://bit.ly/31aWlVg
Vođa narkokartela Medellin, Pablo Escobar, '80-ih je prokrijumčario četiri nilska konja u Kolumbiju za svoj osobni zoološki vrt. Ovi nilski konji i njihovih 80 potomaka napravili su veliku štetu po ekosustav sjeverne Kolumbije. A ekolozi kažu da će ovaj već preveliki problem biti sve veći.

Stanovnici u području rijeke Magdalene na sjeveru Kolumbije isprva nisu znali što vide. Početkom '90-ih ova ogromna stvorenja velikih usta, glatke kože i komično sitnih ušiju pojavila su se na jezerima i močvarnim područjima, gdje su podjednako i strašila ribolovce i oduševljavala školarce. Ispostavilo se da su velike pridošlice nilski konji koji su se udaljili od zapuštenih ruševina Escobarovog kompleksa, piše Forbes.

Novo istraživanje pokazalo je da je njihov utjecaj na ekosustav velik. Nilski konji promijenili su ravnotežu hranjivih tvari u nekoliko lokalnih jezera i doprinijeli su cvjetanju algi, koje su štetne za mnoge izvorne vrste jezera. Zaključci su to biolozi sa Sveučilišta u Kaliforniji, pod vodstom Jonathana Shurina, do kojih su došli uspoređivanjem kvalitete vode, razine kisika, populacije mikroba i drugih čimbenika u jezerima u kojima su se nilski konji naselili i u jezerima u kojima se nisu naselili. Ispostavilo se da Escobarovi odbjegli nilski konji prerađuju čitave slatkovodne ekosustave samo jedući i prazneći se.

Prosječan nilski konj teži oko 1,5 tona. Noći provode na kopnu jedući vegetaciju, a dane u vodi, pokušavajući se ohladiti i povremeno vršeći nuždu. U tom procesu svaka jedinka izbacuje hranjive tvari i organske materije sa zemlje u vodu. E zamislite onda što čini 80 nilskih konja: oni mogu premještati hranjive tvari i materijale u gotovo industrijskoj mjeri.

Taj organski materijal djeluje kao gorivo za bakterije i alge u jezerima – a u nekim slučajevima, Shurin i njegovi kolege otkrili su da prisustvo tog materijala u tim količinama zapravo mijenja bakterije i alge koje se pojavljuju u jezerima. Ti sitni organizmi temelj su prehrambenih lanaca jezera, ali njihov preveliki rast može izvući sav kisik iz vode ili spriječiti Sunčevu svjetlost da prodre u dublje slojeve, što može izazvati probleme drugih organizama.

Kako su nilski konji završili u Kolumbiji?

Kada je Escobar u bijegu od kolumbijskih vlasti 1993. godine poginuo, iza sebe je ostavio naslijeđe droge, nasilja i nemira – i četiri nilska konja. Prokrijumčario ih je u zemlju zajedno s antilopama, slonovima, žirafama, nojevima, nosorozima, zebrama i drugim životinjama koje su bile dio njegova privatnog zoološkog vrta koji se prostirao na 20 kilometara kvadratnih, na njegovoj hacijendi istočno od Medellina.

Kada je kolumbijska vlada 1993. godine oduzela hacijendu, okupila je većinu životinja i poklonila ih zoološkim vrtovima. Međutim, nilske konje smatrali su prevelikim i teškim za rukovanje, čak i u usporedbi sa slonovima i nosorozima. Tako su jedan mužjak i tri ženke nilskog konja ostali u jezeru u Kolumbiji, dok su se ostaci palače ovog dilera raspadali.

Do 2016. godine bilo ih je 16 i počeli su lutati van bivšeg zoološkog vrta (čiji su dijelovi obnovljeni kao tematski park). Ograde nisu bile dovoljno jake da ih zadrže, a napori čuvara da ih namame ogromnim količinama šećerne trske i povrća bili su uzaludni. Činilo se da su se mlađi mužjaci htjeli osamostaliti i osnovati stada daleko od konkurencije starijih, krupnijih mužjaka. I očito su imali sreće u tome; ekolozi kažu da ovim područjem danas luta između 65 i 80 nilskih konja. Neki se još uvijek pretežno drže područja stare hacijende, ali drugi su pronađeni i 250 kilometara dalje.

Koliko nilskih konja je previše?

Močvare sjeverne Kolumbije savršeno su stanište za nilske konje – zapravo previše savršeno. U subsaharskoj Africi povremene suše kontroliraju njihovu populaciju, no to nije slučaj u Kolumbiji. Kako je 2014. godine izvjestio William Kremer iz BBC-a, čini se da svaka ženka rodi novo tele svake godine. A počinju rađati već u dobi od tri godine, dok ženke divljih nilskih konja u Africi rađaju tek od sedme godine.

"Tijekom noći lutaju po prirodi, upadaju na rančeve, jedu usjeve, povremeno ubijajući male krave", napisao je Kremer, dodajući da lokalna djeca ponekad dođu kući s mladuncem nilskog konja. Nilski konj je jedna od najsmrtonosnijih životinja u Africi – ljutom nilskom konju ne može parirati ni lav. No, kolumbijski nilski konji do sada nisu nikoga ubili niti ozlijedili, a osjećaji lokalnih stanovnika prema njihovim velikim vodenim susjedima snažni su, ali pomiješani.

Novo istraživanje daje konkretne podatke o njihovom ekološkom utjecaju, ali još uvijek nema dovoljno podataka da bi se moglo predviđati kako će njihova rastuća populacija utjecati na druge divlje životinje, poput kajmana, morskih krava i riječnih kornjača s kojima dijele vodene puteve tog područja.

Teško je reći do kojih će razmjera ovaj problem narasti. "Ako predviđate rast njihove populacije, čini se da postoji tendencija eksponencijalnog rasta", rekao je Shurin u nedavnoj izjavi za medije. "U sljedećih nekoliko desetljeća moglo bi ih biti na tisuće". Međutim, drugo istraživanje provedeno u prosincu 2019. godine, predvidjelo je dosta skromnijih 150 jedinki do kraja sljedećeg desetljeća.


Prevela: Ružica Ereš