Što nas papagaji mogu naučiti o dobroti i toleranciji

Afrički sivi papagaji se druže u velikim skupinama i nerijetko se dijele u manje grupe sastavljene od različitih jedinki. Ovo može značiti da su tolerantniji prema strancima i na taj način druge vide više kao sebe.

AUTOR: Psychology Today
OBJAVLJENO: 14.03.20 u 15:10
https://bit.ly/2Wcv1FJ
Mnogo sam puta govorila o tome kako druge životinjske vrste pokazuju želju da pomognu drugim jedinkama u trenucima kada je to potrebno. Među njima su bili majmuni kapucini, slonovi, štakori, bonobo majmuni i šišmiši. Ta suradnja i spremnost na dijeljenje s drugima usmjerena je čak i prema njima potpuno nepoznatim jedinkama.

Najnovije istraživanje pokazuje da se ovom popisu pridružuju i afrički sivi papagaji.

Mnogi čitatelji se možda sjećaju Alexa, afričkog sivog papagaja kojeg je godinama proučavala dr. Irene Pepperberg. Njihov odnos bio je poseban i protezao se i izvan laboratorija. Njihova zajednička suradnja potpuno je transformirala naše ideje o jeziku, spoznaji i sposobnosti povezivanja s drugim vrstama. Njihova priča opisana je u divnoj knjizi pod nazivom "Alex & Me". Iz ove knjige i mnoštva istraživanja moglo bi se naslutiti da afričke sive papige imaju „teoriju uma“, to jest kognitivni mehanizam koji im omogućava "staviti se u tuđe cipele", odnosno shvatiti da druge vrste ili jedinke imaju svoje osobne potrebe, osjećaje i slično.

Nedavni rad otkriva dokaze o tome da i druge vrste doista imaju teoriju uma, i ovo je velika stvar. Dopustite da objasnim. Već se dugo vremena u znanstvenim krugovima raspravljalo imaju li druge životinje sposobnost zaključivanja mentalnih stanja drugih. Netko bi rekao da su ljudi prilično loši u ovome. Po mom mišljenju, to je zato što smo previše samouvjereni u svoje sposobnosti opažanja i projiciramo svoja mentalna stanja na druge. Ipak, možemo pitati druge ljude o njihovim mentalnim stanjima, za razliku od drugih vrsta.

Jedini način na koji možemo doći do tih odgovora su eksperimenti. Tipičan scenarij može biti stvaranje situacije u kojoj jedna jedinka mora pokazati da razumije ono što doživljava druga jedinka. Ovdje dolazimo do istraživanja o afričkim sivim papagajima. Istraživanje je uspoređivalo afričke sive papagaje s ara papagajima. Prvi je korak bio naučiti ptice "vrijednosti valute". U ovom slučaju podučavali su ih da žeton ima vrijednost i da se njime može trgovati, odnosno kupovati nešto što su ptice željele imati za sebe – ukusnu poslasticu. Nije iznenađujuće da su ptice vrlo brzo prihvatile igru i bile motivirane za kupovinu ukusnih oraha. Trebalo je točno 2 sesije prije nego što su ptice naučile vrijednost žetona.

S obzirom na to koliko ove ptice vole orahe, moglo se očekivati da će biti sebične a ne da će pomagati jedna drugoj, ili uopće znati da drugoj ptici treba pomoć. Eksperiment je postavljen tako da je jedna ptica imala žetone ali ne i mogućnost da njima kupuje orahe, dok je druga ptica imala mogućnost da kupuje, no nije imala žetone. Pa, što se dogodilo?

Oni su bili u stanju ustanoviti kada ptica iz susjednog kaveza nije mogla kupiti hranu – pa su joj pomogli. Da budemo iskreni, veća je bila vjerojatnost da će pomoći bližem prijatelju, ali afrički sivi papagaji su pomagali pticama s kojima nisu bili toliko bliski – čak i onda kada ne bi dobili ništa za uzvrat.

Afrički sivi papagaji mogli su zaključiti da njihov susjed ne može pristupiti orasima i da ih on želi – pa su mu pomogli.

Možda se pitate zašto nisam spomenula are? To je zato što nisu bili toliko voljni pomoći. Znači li to da nemaju teoriju uma? Ne. Istraživači smatraju da ova vrsta papagaja nije otvorena prema nepoznatim jedinkama. Are formiraju čvršće društvene skupine i možda nisu toliko otvorene prema "strancima".

Afrički sivi papagaji se druže u velikim skupinama i nerijetko se dijele u manje grupe sastavljene od različitih jedinki. Ovo može značiti da su tolerantniji prema strancima i na taj način druge vide više kao sebe.

Na svom blogu sam o ovoj ideji pisala u postu "Kako razviti empatiju" . U osnovi, što više prijatelja imamo iz različitih krajeva, više druge ljude gledamo poput sebe. Što više vidimo druge poput sebe, to smo u stanju više suosjećati i pomoći. Potpuni stranac više nije potpuni stranac, već netko poput nas. Tu sposobnost imaju afrički sivi papagaji. Ako to oni mogu – zasigurno možemo i mi, piše Jennifer Verdolin za Psychology Today.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Current Biology.


Prevela: Ružica Ereš