[Putopis] Admir Rahmanović: Moskovski gulag

Moskva je sasvim unikatno iskustvo koje je nemoguće naći u Njujorku, Parizu ili Londonu. Nema te turističke histerije, pohlepnih ugostitelja i ljutih domaćina. Ostaje još samo da u ubijedim švedske kolege da stvarno nisam bio u gulagu, već na jednom od najupečatljivijih putovanja u životu.

AUTOR: Admir Rahmanović/Prometej
OBJAVLJENO: 15.07.19 u 07:57
http://bit.ly/2YnbyEM
Od Rusije su me odvraćali na svakom koraku. Šveđani su bili uvjereni da ću završiti u gulagu, kao i da će me ruska Policija natjerati da izdam švedskog kralja i otadžbinu. Švedski strah od Rusije je najbolji švedski vic zapravo. Ni rođeni otac nije imao razumijevanja, već mi je objasnio da je to prevaranatska sirotinja gdje mi ni telefon nije siguran. Treći su me uvjeravali da Moskva košta više nego Njujork i da se za isti novac može komotno ljetovati na Mediteranu par sedmica.

Da, o Rusiji i bivšem Sovjetskom Savezu osim njih samih malo ko ima dobro mišljenje. Medijska slika SSSR-a, te današnje Ruske Federacije je rijetko pozitivna. Ipak, prijavili smo se za učešće na XVI europski psihološki kongres koji se održavao u Moskvi. Kako o viznom režimu za EU građane koji važi o Rusiji ništa nismo znali, mejlali smo organizacionom odboru, koji nam ni nakon više desetina mejlova nije odgovorio. Taman kada smo pomislili da su sva upozorenja o Rusiji bila tačna, otkrili smo da su sve državne institucije u Švedskoj u potpunosti blokirale rusku domenu, te da su ljudi zapravo uredno i ekspresno odgovarali na mejlove. Ruska ambasada je svoj posao odradila kao i svaka druga, te smo u roku od par dana dobili naučne vize koje su besplatne, dok turističke koštaju 150 eura. Bitno je napomenuti da građani BiH i Srbije na teritoriji Rusije mogu boraviti do 3 mjeseca bez vize.

Slijetanje na moskovski aerodrom je već počelo da ruši stereotipe o Ruskoj policijskoj državi. Kontrole ulaska nisu ništa drugačije od ostatka svijeta i daleko su bezbrižnije od ulaska u Ameriku. Obzirom da u Moskvi živi 20-tak miliona ljudi, te da gorivo košta 0,60 € po litru, nije teško za pojmiti kolike saobraćajne čepove u gradu stvaraju automobili. Saobraćajna kultura podsjeća na psihijatrijski odjel za borderline pacijente i svi odreda uspijevaju voziti 10 metara pristojno, a zatim stisnu gas do 200 i prebacuju se iz šeste u drugu traku bez signalizacije, pojasa i sa telefonima u rukama. Zbog dodatne dramatizacije svakih 3 minute tu se nađe 2-6 crnih džipova pod rotacijama kojima se sklanjaju svi. Čini se da i zgrade strepe i zaziru od njih. A Lada, Lade nema nigdje. Tek tu i tamo se pojavi koja, ali većinom dominiraju zatamnjene limuzine i džipovi u kojima sjedi ko zna ko. Ista stvar je i sa biciklima. Sem uzbekistanskih dostavljača hrane niko ih ne koristi.

Moskovski Metro je muzej sam po sebi. Svaki dan ga koristi 9 miliona ljudi i nevjerovatno je čist. Smeđa linija je kružna i povezuje sve ostale linije u dužini od 20 km i jedina je koja ne vodi u centar grada. Prema legendi ideja za kružnu liniju javila se sasvim slučajno prilikom predstavljanja čitavog plana o metrou Staljinu. Navodno je prilikom sagledanja plana Staljin odložio šolju kafe na sredinu mape i izašao. Na tom mjestu je ostala mrlja od kafe u obliku kruga i smeđe boje. Arhitekte su to shvatile kao znak od genija i svojevrsno naređenje i odmah krenuli sa projektovanjem kružne linije. Druga legenda je da je tih 12 stanica kružne linije predstavljalo 12 znakova horoskopa i da je osnova šeme metroa zapravo astrološka karta grofa Jakova Brjusa, kojom je Staljin bio oduševljen. Moskovski metro je apsolutno najbrže sredstvo prevoza i jedna karta košta 0,70 €. Ukoliko ne napuštate stanice za taj keš se možete vozati cijeli dan svim linijama. Ubera nemaju, ali Yandex taxi aplikacija funkcioniše kao i Uber. Za vožnju od 4-5 km izdvojit ćete 7€. Kad smo već kod Yandexa, Yandex Maps je sjajna offline karta za snalaženje po Moskvi sa recenzijama svih objekata (restorana, šoping centara i svega ostalog).

Smještaj u Moskvi je u odnosu na Njujork ili Pariz praktično besplatan. Za jednu sobu tako, dvoje ljudi će platiti od 6 € u hostelima do 140 € u hotelima visoke kategorije. Airnb nismo koristili, ali oni koji jesu svjedoče o superljubaznim iznajmljivačima i smiješno niskim cijenama. Hrana u Moskvi je isto jeftina. Dobar ručak možeš pojesti za 5€ u pristojnom restoranu. U Michelin restoranu ručak košta ca 30 €. Ulična hrana (shashlik najčešće ili kebab) košta 1,5€. Pivo u nabrijanim kafanama i klubovima košta 4-5 €. Isto koštaju i kokteli. U običnim kafanama, pivo košta 1,5-2 €, kao i 20-tak vrsta vodke.

Muzeji ne koštaju ništa u većini slučajeva. Oni koji koštaju ulaz naplaćuju 4 € (Muzej oružja recimo, gdje se svaka ruska puška ili pištolj može uzeti u ruke). Kremljske ture sa vodičima koštaju 30-40 €, ali to samo kinezi kupuju i niko više. Karte za operu i balet u Boljšoj teatru koštaju od 30 € pa više. Kamerne scene koštaju duplo manje.

Šoping! Moskva je šoping ludilo. Svakih 45 metara je šoping centar sa trilion radnji. Markirane haljine (Karen Miller) ili muške kostime može se uzeti za 200 €. Ko nema velike prohtjeve, može zaći i po jeftinijim radnjama gdje sve košta 10-30 €.

Suveniri koštaju od 5 € (babushke) do 100-njak eura za velike samovare i slično. Kavijar od jesetre košta oko 300 €, dok su kavijari od lososa ispod 20 €. Ipak, ukoliko želite piti šampanjac za doručak i jesti kavijar dok prvakinja Boljšoj Teatra svira harfu, idite u Hotel Metropol čiji buffe doručak košta 15 evra. U Metropolu, koji je jedan od najstarijih i najboljih moskovskih hotela odsjedali su svi, od Staljina do Muhameda Alija i jedna noć u njemu košta 120 €. Predsjednički apartmani nemaju cijenu, jer su rezervirani par godina unaprijed.

Moć Ruske Federacije sem na ulici najbolje se vidi u državnim protokolarnim događajima. Tako smo otvorenje kongresa dočekali u Kremlju gdje su za tu priliku doveli svu opersku, baletsku i političku kremu. Sam kongres otvoren je iz svemira, gdje nam je dobrodošlicu poželio ruski astronaut sa ruske svemirske stranice. Ipak, ruska akademska zajednica ne gleda baš sa odobrenjem političke predstave moći i autoriteta. Na kongresu je bilo 4000 ljudi iz cijelog svijeta i sama ceremonija je sve koji nemaju ruski pasoš ostavila bez teksta. I dok smo se mi oduševljavali operskim prvacima i javljanjima iz svemira, ruski akademici su razočarani još jednom “klasičnom političkom prezentacijom moći”. I čini mi se da to nezadovoljstvo pompeznim igrama Vlade u Moskvi raste iz dana u dan.

Nije mi Odin dao mira pa sam ispitao njihove plaće i standard. Prosječna plaća u Moskvi je 700 evra. Polupristojan stan košta 400 evra, a hrana za porodicu još dva puta toliko. Moskva je jasno iznad ruskog standarda, tako da van Moskve ljudi praktično žive nimalo bezbrižno. Ipak, nigdje se historija toliko ne njeguje kao u Rusiji. Stotine ljudi svakodnevno glanca grbove SSSR-a, mramor po kojem su carevi hodali, monumente književnika i narodnih heroja, spomen ploče znanim i neznanim revolucionarima i svemu ostalom što je dio ruske, a i svjetske kulturne i historijske baštine. Moskva je nevjerovatno čista i gostoljubiva. Iako nevjerovatan broj policije na ulicama i metalni detektori na ulazu svih objekata djeluju zastrašujuće, niko vas zapravo neće poprijeko pogledati, a još manje zaustaviti. Štaviše, svi će pomalo da se stide, jer engleski slabo poznaju, a njihov trud da vam pomognu i odgovore na pitanja je nevjerovatan.

Jedno od najprijatnijih iskustava je Ruska nacionalna biblioteka ili nekada Библиоте́ка и́мени Ле́нина. Peta najveća biblioteka u svijetu sa skoro 18 miliona knjiga. Ispred nje se nalazi monument Dostojevskom, a unutra fantastične čitaonice i super ljubazne babuške. Gospođa u jednoj čitaonici sa svojih 60 i nešto godina i nikakvim poznavanjem engleskog nije nas pustila dok nam nije pokazala svaki ćošak jedne od najmoćnijih arhiva na svijetu. Slično je bilo i na moskovskom Univerzitetu koji se prostire na površini od milion kvadratnih metara i sastoji se od okruglo 1000 objekata.

Moskva je sasvim unikatno iskustvo koje je nemoguće naći u Njujorku, Parizu ili Londonu. Nema te turističke histerije, pohlepnih ugostitelja i ljutih domaćina. Ostaje još samo da u ubijedim švedske kolege da stvarno nisam bio u gulagu, već na jednom od najupečatljivijih putovanja u životu.


Tekst "Moskovski gulag", autora Admira Rahmanovića, objavljen je na portalu Prometej.ba 6. 7. 2019. godine.