John Naughton: Približavamo se granicama snage računala – potrebni su nam novi programeri

Kako se Mooreov zakon približava kraju svoje dominacije, Myhrvoldovi zakoni pokazuju da u suštini imamo samo dvije mogućnosti. Ili ćemo smanjiti svoje ambicije, ili ćemo se vratiti pisanju sve "tanjeg", učinkovitijeg koda. Drugim riječima – povratak u budućnost.

AUTOR: John Naughton/The Guardian
OBJAVLJENO: 13.01.20 u 13:37
https://bit.ly/2Rb5IzQ
Još davnih šezdesetih Gordon Moore, suosnivač Intela, primijetio je da se broj tranzistora koji se mogu staviti na silikonski čip udvostručuje svake dvije godine. Budući da je broj tranzistora povezan sa snagom procesora, to je značilo da se snaga računala učinkovito udvostručuje svake dvije godine. Tako se rodio Mooreov zakon, koji je za većinu ljudi koji rade u računalnoj industriji – ili barem za one mlađe od 40 godina – pružio neki oblik temeljne sigurnosti kakvu su Newtonovi zakoni pružili inženjerima strojarstva.

Međutim, postoji jedna razlika. Mooreov zakon je samo iskaz empirijske povezanosti promatrane tijekom određenog povijesnog razdoblja, a sada dosežemo granice njegove primjene. Sam Moore je 2010. godine predvidio da će zakoni fizike zaustaviti eksponencijalni rast. "U pogledu veličine tranzistora", rekao je, "možete vidjeti da se približavamo veličini atoma, što je temeljna barijera, no trebat će dvije ili tri generacije da dođemo do toga – no, to je otprilike daleko koliko uopće možemo predvidjeti. Imamo još 10 do 20 godina do dolaska do te granice".

Sada smo ušli u 2020. godinu pa nas sigurnost da ćemo uvijek imati dovoljno jak računalni hardver za naše potrebe počinje previše opuštati. Budući da je to već desetljećima očito onima u industriji, radila su se mnoga istraživanja o genijalnim načinima stavljanja više računalne snage u strojeve, primjerice pomoću višejezgrenih arhitektura u kojima procesori imaju dvije ili više zasebnih procesorskih jedinica koje se nazivaju "jezgrama" – u nadi da ćemo odgoditi zastrašujući dan kada će silikonski čip konačno nestati iz primjene. (Primjerice, novi Apple Mac Pro pokreće 28-jezgreni Intel Xeon procesor). I naravno, tu je i dobar dio bjesomučnog istraživanja kvantnog računarstva, koji bi u principu mogao biti epohalni događaj.

No, računarstvo uključuje kombinaciju hardvera i softvera, a jedna od predvidljivih posljedica Mooreovog zakona je to što je programere učinila opuštenijima. Softver za pisanje je zanat, u kojem su neki ljudi bolji od drugih. Oni pišu kôd koji je elegantniji i, što je još važnije, "tanji", tako da radnje obavlja brže. U ranim danima, kada je hardver bio relativno primitivan, zanat je zaista bio važan. Primjerice, kada je Bill Gates bio mlad, napisao je jednostavni tumač za jedan od najranijih mikroračunala, TRS-80. Budući da je ovaj stroj imao jako malu memoriju za čitanje, Gates ga je morao uklopiti u svega 16 kilobajta. Napisao ga je asemblerskim jezikom da bi povećao učinkovitost i uštedio prostor; a postoji legenda da je i godinama kasnije znao izrecitirati cijeli program napamet.

Postoje tisuće ovakvih priča s početka računarstva. No, kako je prihvaćen Mooreov zakon, potreba za pisanjem tankog, štedljivog koda postupno je nestajala i poticaji su se mijenjali. Programiranje se industrijaliziralo kao "softverski inženjering". Izgradnja velikih softverskih ekosustava poput operativnih sustava i komercijalnih aplikacija zahtijevala je velike timove programera; tada su nastale udružene birokracije rukovoditelja projekata i direktora. Veliki softvereski projekti pretvorili su se u marš smrti zabilježen u slavnoj knjizi Freda Brooksa – The Mythical Man-Month – objavljenoj 1975. godine, koja nikada nije izišla iz tiska i to iz vrlo relevantnog razloga. A u tom procesu, softver se počeo "napuhavati" i postajati neučinkovit.

No, to nije bilo važno jer je hardver uvijek donosio računalu snagu koja je skrivala problem "bloatwarea". To je često ljutilo savjesne programere. "Jedina posljedica jakog hardvera koju vidim", pisao je jedan od njih, "je to što programeri pišu sve napuhanije softvere za njega. Postaju sve ljeniji, a zbog brzog hardvera ne pokušavaju naučiti algoritme niti optimizirati svoje kodove... ovo je suludo!"

I jeste. U jednom predavanju iz 1997. godine Nathan Myhrvold, nekadašnji glavni tehnološki službenik Billa Gatesa, predstavio je svoja četiri zakona o softveru. 1 – Softver je poput plina – širi se kako bi napunio svoj spremnik. 2 – Softver raste sve dok ga Mooreov zakon ne ograniči. 3 – Rast softvera pokazuje da je Mooreov zakon moguć – ljudi kupuju novi hardver jer ga softver zahtijeva. I na kraju 4 – Softver je ograničen samo ljudskim ambicijama i očekivanjima.

Kako se Mooreov zakon približava kraju svoje dominacije, Myhrvoldovi zakoni pokazuju da u suštini imamo samo dvije mogućnosti. Ili ćemo smanjiti svoje ambicije, ili ćemo se vratiti pisanju sve "tanjeg", učinkovitijeg koda. Drugim riječima – povratak u budućnost.


Piše John Naughton za The Guardian
Prevela: Ružica Ereš