DW: Tuzla - međustanica na balkanskoj ruti

"Sviđalo se to nama ili ne, ti ljudi su tu. Ukoliko prepustimo da ovo sve ovako ostane, bojim se da će ti ljudi početi da ulaze uz kuće, iz egzistencijalnih potreba, da se ugriju. A onda ćemo tek imati haos", zaključuje volonter iz Tuzle Senad Čupo.

Dragan Maksimović/DW
AUTOR: Dragan Maksimović/Deutsche Welle
OBJAVLJENO: 07.11.19 u 09:35
http://bit.ly/2oWBuqb
"Idem dalje, ne ostajem ovdje. Ovdje nema ničeg, nema vode, hrane, nema ništa. Hoću da idem u Francusku", kaže Amar iz Palestine. On ima 15 godina, a u Tuzlu je došao prije nekoliko dana. Kaže, čeka grupu prijatelja koji treba da dođu iz Srbije. "Krenuli smo zajedno prije dva mjeseca iz Palestine. Hoćemo samo da idemo dalje ali teško je i prevoz naći do Bihaća, kontrolišu nas u vozu i autobusu pa nas vrate nazad", kaže Amar. U Bihaću i Velikoj Kladuši za to vrijeme svakog časa prijeti da izbije humanitarna katastrofa. Ipak, brojni migranti stižu u Tuzlu iz Srbije kako bi se dalje prebacili do Unsko-sanskog kantona. Nekoliko stotina migranata svakog dana boravi na otvorenom u autobuskoj stanici u Tuzli. Prepušteni su sami sebi. Na desetine migranata koji leže na betonu, bez vode, bilo kakvih sanitarnih uslova, svakodnevna su slika ovog grada.

Volonteri "kupili socijalni mir"

Iz Vlade Tuzlanskog kantona su prije nekoliko mjeseci obećali da će obezbijediti privremeni prihvatni centar, ali se to do danas nije desilo. Osim volontera koji pomažu migrantima, u smislu podjele obroka, migranti ne dobijaju ništa. Jedan od volontera je Senad Čupo koji svakodnevno pomaže migrantima. On kaže da skoro dvije godine traje potpuno ignorisanje od strane vlasti.

"Ti ljudi pješače do Tuzle, zatičemo ih u svakakvom stanju, iscrpljeni, ranjeni. Ne zanima nas odakle dolaze, potrebna im je pomoć i reagujemo. Sami. Mi sada svakodnevno na stanici imamo oko 200 migranata. Da nije volontera koji su kupili socijalni mir, ovo bi eskaliralo", kaže Čupo apelujući na vlast da što hitnije nađe neko rješenje jer je sada, kaže, najteža situacija. "Oni su u teškom psihofizičkom stanju, dešavaju se problemi između njih i vezani su uglavnom za egzistenciju, od krađe telefona do vreća za spavanje. Ovdje su životinjski uslovi", kaže Čupo.

Migranti: "Znamo da je u Bihaću haos"

Nekoliko kilometara dalje od autobuske stanice nalazi se Terenski centar Službe za poslove sa strancima BiH čije je izmještanje planirano iz centra grada. Tu zatičemo dvadesetak migranata iz Maroka koji su došli da se prijave. Međutim, ne žele da ostanu u Tuzli, žele što prije da idu dalje.

"Čuli smo da je u Bihaću katastrofa, ne znamo šta da radimo sada, ali sigurno nećemo ostati ovdje, želimo da idemo u Italiju. Čim dobijemo papire tražićemo način da se prebacimo prema Bihaću i onda dalje prema Italiji. Ovdje nema ničega, nemamo gdje da ostanemo, spavamo ispod mosta", kaže Hamza iz Maroka koji je prije četiri dana došao iz Srbije.

Tuzlaci su ogorčeni na vlast što je problem sa migrantima doveo do toga da ne mogu slobodno da se kreću. Tvrde da je sve veći broj migranata koji su zaraženi šugom, a da niko po tom pitanju ništa ne preduzima. Ismet Džapo iz Tuzle okrivljuje vlast.

"Katastrofa! Propustili su sve. Oni jadni volonteri dolje samo nešto rade. Krivo mi je što se u gradu ovo dešava, da leže i sjede po ulici, da niko ne uradi ništa. Bolje da ih zbrinemo i pošaljemo dalje nego da se nastavi sa ovim. Ovo je haos", kaže Džapo.

Lokalna netrpeljivost

Zabrinjavajući je stepen netrpeljivosti prema migrantima kaže volonter Senad Čupo, navodeći primjer da im nije dozvoljen ulazak u neke radnje, da nemaju gdje da se okupaju i slično.

"Neki dan smo imali jednu ekipu iz Brčkog koja je došla da ošiša te ljude jer većina frizerskih salona ne želi da ih primi. Mislim da je to posljedica predrasuda i širenja netačnih informacija. Organizujemo im tuširanje u Baptističkoj crkvi, hranu iz Merhameta, a u ovoj priči, što se tiče sistema, jedini za pohvalu su ljudi iz policije koji zajedno rade sa nama", kaže Čupo, podsjećajući da je lokalna skupština usvojila prije nekoliko mjeseci zaključke u kojima se definiše uspostavljanje ambulante, kuhinje i dnevnog boravka. Međutim, s obzirom na dosadašnji tempo kojim se radi, nije izgledno da bi brzo moglo da dođe do realizacije.

"Sviđalo se to nama ili ne, ti ljudi su tu. Ukoliko prepustimo da ovo sve ovako ostane, bojim se da će ti ljudi početi da ulaze uz kuće, iz egzistencijalnih potreba, da se ugriju. A onda ćemo tek imati haos", zaključuje volonter iz Tuzle Senad Čupo.


Tekst objavljen na Deutsche Welle 6. 11. 2019. godine. Autor: Dragan Maksimović.