RSE: Doživotni zatvor za Karadžića, 'pravda za sve žrtve'

Ni jedna sudska odluka ne može preživjelima vratiti njihove najmilije, ali im može dati izvjesnu dozu moralne satisfakcije. Istovremeno, potvrđujući individualnu odgovornost, a ne kolektivnu krivnju, sudska odluka bi trebala donijeti olakšanje svim poštenim ljudima. Nema loših naroda, samo loših pojedinaca

AUTOR: Gordana Sandić-Hadžihasanović
OBJAVLJENO: 20.03.19 u 18:09
MONTHLY_RATE_LIMIT_EXCEEDED
Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kao pravni nasljednik Tribunala u Hagu, izreklo je kaznu doživotnog zatvora bivšem predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) i vrhovnom komandantu Vojske RS-a, Radovanu Karadžiću.

Danski sudija Vagn Joensen je rekao da je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.

S obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema riječima sudije Joensena, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti, piše Gordana Sandić-Hadžihasanović za Radio Slobodna Evropa.

Žalbeno vijeće potvrdilo je prvostepenu presudu u tački jedan Radovanu Karadžiću proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. opština.

Tako je konačna presuda da, iako su dokazana djela zločina u sedam opština - Foča, Vlasenica, Bratunac, Zvornik, Sanski Most, Prijedor i Ključ - Radovan Karadžić nije proglašen krivim za genocid na tim područjima.

Žalbeno vijeće ustanovilo je da za to nema dovoljno dokaza iako je potvrđeno da su počinjeni zločini u tim gradovima, ali prema ocjeni Žalbenog vijećam, oni nisu imali genocidnu namjeru.

Ranije tokom početka izricanja konačne presude, bivši predsjednik RS-a i njegov pravni savjetnik Peter Robinson podnijeli su žalbu po šest osnova.

Prvi žalbeni osnov Karadžića i njegovog advokata, iznesen na više od 100 stranica, odnosio se na navode kako je postupak bio "nepošten".

Kao razloge zbog kojih, prema njegovom mišljenju, postupak nije bio fer, Karadžić je naveo da mu nije dozvoljeno da svjedoči u narativnoj formi, da je optužnica bila neprecizna i da je posjeta mjestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva.

Kako je Haga javio reporter BIRN-a (Balkanske istraživačke mreže), Žalbeno vijeće je zaključilo da je prekršeno pravo na odbranu zato što Karadžić nije bi prisutan na mjestima zločina.

Žalbeno vijeće bavilo se i zaključcima o dešavanjima u Sarajevu. U vezi s incidentom na Markalama 1, Žalbeno vijeće je navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju.

Žalbeno vijeće je potvrdilo Karadžićevu namjeru da učestvuje u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine u Sarajevu na osnovu "brojnih dokaza i izjava", rekao je sudija Joensen.

"Žalbeno vijeće ne nalazi kvalitetne argumente u vezi sa Karadžićevom žalbom da nije namjeravao da učestvuje u zločinima u Sarajevu", istakao je sudija.

Prvostepeno vijeće nije pogriješilo u odnosu na Karadžićevu naredbu da se zarobljeni u Srebrenici i okolini odvedu "na neko drugo mjesto", kazao je sudija Joensen, te obrazložio kako je Karadžić bio u kontaktu s ljudima na terenu koji su ubijali.

Jednako, Karadžićeva žalba u odnosu na Direktivu 7 i oslanjanje prvostepenog vijeća na dokument koji je Karadžić potpisao i po kom se naređuje stvaranje "nepodnošljivih uslova bez nade za dalji opstanak", prema predsjedavajućem sudiji ne predstavlja pogrešku Pretresnog vijeća, baš kao ni u slučaju progona Bošnjaka s područja Srebrenice.

Žalbeno vijeće je odbilo sve navode optuženog koji se tiču saznanja o ubistvima u Srebrenici.

Vijeće je obrazložilo zaključke po žalbi Tužilaštva. Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije RS-a, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine. To znači da je Vijeće odbacilo žalbu Tužilaštva u odnosu na ovaj dio, odnosno za genocid počinjen 1992. godine.

Prvostepenom presudom izrečenom u martu 2016. godine, Radovan Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora. Tom prvostepenom presudom proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, za terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog bh. grada, za držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. Istovremeno, oslobođen je krivice za genocid počinjen u sedam bh. opština tokom 1992. godine.

Konačnu presudu Karadžiću, koji se teretio za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, saopštio je predsjedavajući Žalbenog vijeća MMKS-a, Vagn Joensen.

Uz njega, sastav Vijeća čine sudije: William Hussein Sekule iz Tanzanije, Jose Ricardo de Prada Solaesa iz Španije, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala.

'Ne mogu žrtve nikada biti zadovoljne'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić je izjavio kako je konačna presuda Karadžiću "minimum pravde za sve žrtve, Bošnjake i Hrvate, koji su sistematski istrebljivani u sklopu genocidnog projekta stvaranja Republike Srpske".

"Danas, prije svega, moramo biti u mislima sa preživjelima i porodicama žrtava genocida. Nažalost, ova presuda neće nadoknaditi svu bol i traume koje su preživjeli, ali predstavlja djelomičnu satisfakciju da će za svo zlo koje im je naneseno snositi odgovornost njegov glavni kreator", navodi Komšić.

Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da je "sve ispod doživotne kazne - neuspjeh i neadekvatna kazna".

"Protivio sam se onima koji su govorili kako je i 40 godina praktično kazna za doživotnu robiju s obzirom na Karadžićeve godine. Ne sudi se njegovim godinama i njegovom fizičkom stanju, nego se sudi za zločine koje je on počinio kao politički lider i kao vrhovni komandant te takozvane paradržavne tvorevine Republike Srpske u to vrijeme", riječi su Tokače.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović za RSE ističe da su zadovoljni presudom.

"Dobio je doživotnu kaznu, doživotni zatvor. Nažalost, nije presuđen genocid u drugim opštinama, ali to je neki standard koji je uspostavljen kroz presudu Krstiću (Radislav), kroz presudu Međunarodnog suda pravde. Očito je da sud nije smogao snage da bilo šta mijenja kroz ovu presudu ali, u suštini, dobili smo ono za što smo smatrali da mora biti presuđen i presuđen je i to su one činjenice koje će ostati", ističe Tahirović.

Munira Subašić, majka Srebrenica koja je u Hagu pratila presudu Radovanu Karadžiću, rekla je za RSE da je doživotna kazna dio zadovoljštine jer "ne mogu žrtve nikada biti zadovoljne".

"Međutim, žao mi je što i druge majke Prijedora i drugih gradova ne mogu sa nama dijeliti ovu radost. Ipak, ovo što se desilo i što je dobio doživotnu to je jedan minimum što je Haški tribunal mogao uraditi. Međutim, napravio je jednu veliku grešku zato što nije osuđen za druge gradove za genocid a ima dovoljno dokaza, grobnica i svega toga što se dešavalo. Nadam se da će presudom zločincu Mladiću (Ratko Mladić) biti ispravljena greška", kaže Subašić.

Saliha Osmanović je u genocidu u Srebrenici izgubila muža i dva sina. Upravo su na snimku poznatom javnosti njeni najmiliji - muž Ramo koji poziva sina Nermina da se preda. Saliha danas živi sama. Presudu Radovanu Karadžiću gledala je u Memorijalnom centru u Potočarima.

"Osuđen je na doživotnu robiju a to je trebalo davno da se presudi. Tako da sam zadovoljna, jer to je tako bilo i to je istina", kaže Osmanović.

"Presuda je očekivana", kaže Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe.

"Očekivali smo da će Radovan Karadžić biti proglašen krivim i u drugostepenoj presudi za sve ono što mu se stavlja na teret. Ovo je ipak bila neka ustaljena praksa koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u većini slučajeva zapravo i radio, kad su u pitanju ti drugostepeni postupci, odnosno postupci pred Žalbenim vijećem. Vjerujemo da će pravosnažna presuda, kojom se nekadašnji predsjednik RS-a Radovan Karadžić proglašava ratnim zločincem, imati određene implikacije pravne, političke i svake druge prirode kako u BiH, tako i na zemlje regiona", riječi su Kade Hotić.

Advokat Goran Petronijević, član pravnog tima Radovana Karadžića, poručio je kako se ne može oteti utisku "da je postupkom upravljao Meron", najavivši da će se s osuđenim bivšim predsjednikom Republike Srpske razgovarati u četvrtak (21. mart).

"Presuda je vrsta političke odluke i ta odluka nema veze sa pravom, ni sa odmeravanjem kazne. To je odraz onog što se dešava na terenu a to je jedan ozbiljan i ogroman pritisak na Republiku Srpsku. To se simbolično odražava i kroz ovu presudu, povećanu presudu, Radovanu Karadžiću", rekao je Petronijević.

U reakcijama iz Republike Srpske iznosi se gotovo identičan stav onom koji je stigao od glasnogovornika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Radovana Kovačevića.

"O Haškom tribunalu sudiće istorija na način da će sve koji su učestvovali u njegovom radu biti sramota što su bili dio političkog falsifikata", izjavio je Srni Kovačević.

Predsjednik partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović izjavio je da će presuda Karadžiću na kaznu doživotnog zatvora za najveći dio srpskog naroda biti teško prihvatljiva.

"Ova žestoka i teška presuda izaziva različite emocije kod narodâ u BiH i regionu i da treba biti mudar, trezveno i hladne glave sagledati sve ove aspekte i vidjeti šta to znači za budućnost", poručio je Borenović.

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva, zadovoljan je konačnom presudom, ali navodi da bi ona trebala biti putokaz za odnos prema ratnim zločinima i genocidu te da se zakonom reguliše negiranje genocida.

"Konačno bi trebalo prestati ulice i ustanove nazivati po ratnim zločincima, kao što studentski dom na Palama nosi upravo ime Radovan Karadžić", ističe Grabovica.

"Meni je kao predstavniku Udruženja roditelja ubijene sarajevske djece veoma značajno da je potvrđena presuda za udruženi zločinački poduhvat, za terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva, za ubijanje 1.600 djece. Prilično sam zadovoljan ovom presudom, ona je čak uvećana. Nije se desilo da će pod nekim pritiscima biti umanjena. Ipak je on dobio zasluženu kaznu", kaže Fikret Grabovica.

Izvršna direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja iz Sarajeva Velma Šarić ističe da je konačna presuda Karadžiću "istorijska za BiH", ali i za cijeli region, jer je "potvrdila sve utvrđene činjenica u prvostepenoj presudi, uključujući genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva i neovlašeno držanje talaca UNPROFOR-a".

"Doživotni zatvor, nadam se da će pružiti satisfakciju žrtvama i onima one koji su izgubili svoje najdraže. Takođe će moći da skine i kolektivnu krivicu, jer po prvi put možemo da poentiramo jednu osobu - arhitektu i genocida, opsade i svih strašnih zločina a to je Radovan Karadžić i vojno-politički vrh koji je vladao od 1992. do 1995.godine", smatra Šarić.

Jovan Divjak, bivši general Armije BiH, ocjenjuje presudu kao časnu odluku Suda.

"Međunarodni sudija je uzeo sve činjenice u obzir ali će, nažalost, Karadžići i dalje u srpskom narodu biti heroj, što može još više zaoštriti međunacionalne odnose. Ako Parlament BiH nije usvojio Deklaraciju o Srebrenici, ako se ne priznaje genocid, ne vjerujem da će doći do dobre volje za postizanje istine pravde i pomirenja. Mislim da je još uvijek dug put do pomirenja", kaže Divjak.

Bruce Berton, šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, navodi da je pravomoćna presuda jedan od ključnih koraka za privođenje pravdi osoba koje su najodgovornije za genocid i druge najteže ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.

"Utvrđivanje odgovornosti za počinjene zločine, čak i ovoliko godina nakon rata, od velike je važnosti za izgradnju trajnog mira u Bosni i Hercegovini, poštivanje vladavine prava i jačanje međunarodne sudske prakse", navodi se u saopštenju iz OSCE-a.

Reagovao je i Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, koji je poručio da današnja odluka Apelacionog vijeća predstavlja važan trenutak i "nadam se da pruža osjećaj okončanja jednog poglavlja za sve žrtve, kao i za one koji su preživjeli genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u BiH".

"Ni jedna sudska odluka ne može preživjelima vratiti njihove najmilije, ali im može dati izvjesnu dozu moralne satisfakcije. Istovremeno, potvrđujući individualnu odgovornost, a ne kolektivnu krivnju, sudska odluka bi trebala donijeti olakšanje svim poštenim ljudima. Nema loših naroda, samo loših pojedinaca", izjavio je Inzko.

Ambasada Sjedinjenih Država u BiH pozdravlja presudu u slučaju protiv Radovana Karadžića.

"Ova odluka predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine, istovremeno donoseći smiraj žrtvama i njihovim porodicama i osjećaj da je pravda barem donekle zadovoljena", ističe se u saopštenju Ambasade SAD-a.

​Prvostepena presuda: Kazna od 40 godina

Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je 24. marta 2016. proglasilo Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine. Iako ga je optužnica teretila za genocid u drugim opštinama u BiH po tim tačkama nije osuđen.

"Iz razloga sažeto iznesenih u toku ovog zasjedanja Pretresno vijeće je, pošto je saslušalo sve dokaze koje je iznijelo Tužilaštvo i Odbrana, utvrdilo da Vi, Radovane Karadžiću niste krivi po tački 1 - genocid, a da ste krivi po sljedećim tačkama optužnice: tačka 2 - genocid, tačka 3 - progon kao zločin protiv čovječnosti, tačka 4 - istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti, tačka 5 - ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, tačka 6 - ubistvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, tačka 7 - deportacija kao zločin protiv čovječnosti, tačka 8 - nehumana djela, prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti, tačka 9 - širenje terora kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, tačka 10 - protivpravni napadi na civile kao kršenje zakona ili običaja ratovanja i tačka 11 - uzimanje talaca kao kršenje zakona ili običaja ratovanja. Pretresno vijeće osuđuje Vas, Radovane Karadžiću, na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora", rekao je izričući prvostepenu presudu O-Gon Kwon, predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća Haškog tribunala.

Pretresno Vijeće je zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem učešća u četiri Udružena zločinačka poduhvata (UZP) s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Udruženi zločinački poduhvati imali su zajednički cilj koji je se sastojao od činjenja zločina u opštinama širom BiH, širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, uzimanja pripadnika UN-a za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i eliminisanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Prvobitna optužnica protiv Karadžića potvrđena je 25. jula 1995. Uhapšen je u Srbiji 21. jula 2008., i prebačen u Haški tribunal 30. jula 2008. Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. i tokom njega je Pretresno vijeće saslušalo svjedočenje 586 svjedoka u sudnici.

Žrtve u BiH, naročito one iz sedam opština za koje Karadžić nije presuđen za genocid, očekuju da pravosnažnom presudom i taj segment optužbe bude obuhvaćen, kaže Murat Tahirović.

"Posebno se ovo odnosi na Prijedor, s obzirom da su tamo počinjeni zločini identični onima u Srebrenici, s tim što je to bilo 1992. godine, kada Prijedor nije bio zaštićena zona, kao što je to bio slučaj sa Srebrenicom, i mi smatramo da zbog toga nije presuđen, jer UN nije bio odgovoran za njega", navodi Tahirović.

Upravo je Prijedor i stradanja Muslimana i Hrvata u tom gradu bio jedan od žalbenih osnova tužilaca. Naveli su kako je definicija genocida kojom se prilikom donošenja prvostepene presude vodilo Prvostepeno vijeće bila preuska i da nije uzela u obzir, dugoročne posljedice zločina po grupe Muslimana i Hrvata, već je matematički razmatralo samo broj ubijenih.

Vijeće se, kako je navedeno u jednom od žalbenih osnova, trebalo pozabaviti razmatranjem toga je li u toj opštini počinjen genocid, jer kako stoji u žalbi tužilaca, "obim zločina ukazuje na jasnu namjeru uništenja grupe".

S druge strane, Karadžićeva odbrana od Žalbenog vijeća traži da poništi presudu ili naloži novi postupak.

Inače, po zahtjevu njegove odbrane iz postupka se ranije izuzeo predsjedavajući sudija Theodor Meron, a zamijenio ga je sudija Ivo Rosa. Meronovo izuzeće zatraženo je zbog sumnje u njegovu pristrasnost, imajući u vidu odluku o izuzeću trojice sudija zbog pristrasnosti u slučaju drugog haškog osuđenika generala Vojske Republike Srpske (VRS), Ratka Mladića.

Žrtve, kako je naveo Tahirović, očekuju i proširenje osude kada je u pitanju i UZP.

"Očekujemo proširenje odgovornosti na onaj dio koji se odnosi na Srbiju, imajući u vidu da je to Haški tribunal već procesuirao kroz predmet Tadić, ali i Martić, iako se on odnosi na zločine u Hrvatskoj. Kroz njegov UZP se pominju i Karadžić i Milošević i svi oni akteri koji su devedesetih činili zlo na ovim prostorima", riječi su Tahirovića.

Put koji je Karadžić, pjesnik i ljekar prešao od rodne Petnice u Crnoj Gori, u kojoj se rodio 1944. godine, preko Sarajeva do Haga, je trasirao mržnjom koja je izrodila neke od najtežih zločina počinjenih na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Kao prvi čovjek Srpske demokratske stranke glavna strategija bila mu je zaokruživanje srpskih teritorija. Na područjima na kojima su Srbi većina, prema mišljenju rukovodstva stranke s Karadžićem na čelu, za druge nije bilo mjesta.

Na jednom od stranačkih skupova, dogovarajući pripreme za "Plebiscit srpskog naroda" kojim je namjera bila iskazati volju tog naroda u BiH za ostanak u Jugoslaviji, poručio je Karadžić.:

"U srpskom selu, u srpskim krajevima nijedan muslimanski temelj se neće zakopati, uvezli vi Turke ne uvezli, jer ćemo mi dati uputstvo Srbima da ne smiju prodati Muslimanima zemlju. Prvi temelji koji se zakopaju letjeće u vazduh, i svaki temelj, koji se zakopa, letjeće u vazduh."

'Mi imamo svoju volju'

Nakon Plebiscita sve opštine, mjesne zajednice, i naseljena mjesta gdje je više od 50 posto stanovnika glasalo da SR Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji, postaju dijelom "srpskih autonomnih teritorija", a 9. januara 1992. godine Skupština proglašava Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu.

U njen Ustav ugrađeno je kasnije da se sastoji, ne samo od svih područja gdje su Srbi bili većina, nego i od "mjesta gdje je srpski narod manjina zbog genocida nad njim tokom Drugog svjetskog rata".

Karadžić, tada već predsjednik Republike Srpske BiH, još jednom iznosi svoj cilj.

"A što se Jugoslavije tiče, od volje im. Mi svoju volju imamo, mi možemo da je provedemo. Imamo načina. Nema toga ko će uvesti dalje od Kozije ćuprije nezavisnu Bosnu i Hercegovinu! Na Palama je to Jugoslavija, već!", govorio je Karadžić.

S ciljem uspostavljanja onoga čemu je težio, eliminisanju granice između srpskih država na rijeci Drini odlučuje uspostaviti koridor. Srebrenica i Žepa, kao dvije enklave u kojima su još uvijek bili Muslimani, stoji mu na putu. Stoga je izdao i direktive po kojima je u julu 1995. godine počinjen genocid u Srebrenici.

Tako, 8. marta 1995. godine izdaje Direktivu 7, za enklave Srebrenica i Žepa, te naređuje da se muslimansko stanovništvo ukloni.

U toj direktivi naređuje se sljedeće: "Što prije izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime spriječiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi."

Još u vrijeme dok je bio predsjednik Republike Srpske BiH Karadžića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio za ratni zločin.

Uz saglasnost Slobodana Miloševića, predsjednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, potpisao je svoju ostavku, i odustao od političkog djelovanja.

Odluku je saopštio jedan od tvoraca Dejtonskog sporazuma, američki diplomata Richard Holbrooke.

"Od jutros, Radovan Karadžić nije više predsjednik Republike Srpske, povukao se sa svog položaja i svih funkcija. Gospođa Plavšić je privremeni predsjednik i na tom će mjestu ostati sve do izbora. Karadžić prihvata isto tako trenutno i definitivno da odustaje od svih političkih aktivnosti. Neće se pojavljivati u javnosti, na radiju ili televiziji, i ni na koji način neće učestvovati na izborima. Želim da podcrtam da je znao šta potpisuje – potpisao je kraj svoje političke karijere. Treće, od danas 19. jula Radovan Karadžić napušta funkciju predsjednika SDS-a i odrekao se svih funkcija, ovlašćenja i odgovornosti koje odatle proističu", naglasio je Holbrooke.

Uz prijetnje je najavio kako se ne misli predati pravdi, te je pobjegao, prethodno uzevši 36 miliona maraka iz trezora Narodne banke Republike Srpske, kako je tvrdio tadašnji opozicioni političar, a danas predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik.

Za njim je raspisana potjernica Interpola, a vlada Sjedinjenih Američkih Država ponudila je nagradu od pet miliona dolara za informaciju koja bi dovela do njegovog hapšenja.

Do hapšenja 2008. godine krio se pod imenom Dragan Dabić. Bavio se alternativnom medicinom i slobodno se kretao, jer su mu duga brada i kosa umnogome pomogle da zaštiti svoj identitet.

Prebačen je u Hag gdje je nakon petogodišnjeg procesa prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora za najteže zločine po međunarodnom pravu, među kojima i genocid.​