Psihologija usamljenosti i što možemo učiniti kada se osjećamo usamljeno

Usamljenost boli. To je složeni mentalni i emocionalni fenomen, međutim dobra je vijest da je često privremen. Važno je prepoznati zašto se osjećamo usamljeno jer samo tako možemo naći način da se pozabavimo tim stanjem.

AUTOR: Thomas Oppong
OBJAVLJENO: 26.11.19 u 19:32
http://bit.ly/34iMUnv
Ljudi su evoluirali na način da su im potrebne duboke i smislene veze. To je mehanizam preživljavanja koji nas tjera da se povežemo s drugima.

No, realno, te duboke veze za kojima čeznemo nije lako pronaći. Kada ljudi izgube povezanost koju žele i preostane im samo površna socijalizacija ili ništa, mogu postati usamljeni.

Velike su šanse da ćemo se u nekom dijelu svog života osjećati usamljeno.

Znanstvenici definiraju usamljenost kao percipiranu društvenu izolaciju, osjećaj nedostatka društvenog kontakta kakav bi željeli.

U istraživanju koje je provedeno kako bi otkrili koliko se ljudi ovako osjeća u tri bogate zemlje, znanstvenici su otkrili da se preko 9% odraslih ljudi u Japanu, 22% u SAD-u i 23% u Britaniji uvijek ili često osjeća usamljeno, ili im nedostaje društvo, ili se osjećaju izostavljeno, ili se osjećjau izolirano.

Osjećati se usamljeno nije isto što i biti sam (samoća). Možemo biti usamljeni, a ne biti sami, jednako kao što možemo biti sami, ali ne biti usamljeni.

Samoća je konstruktivno stanje bavljenja sobom. Vrijeme isplanirano i provedeno sa samim sobom kako bi se odvojili od ometanja i kako bi promislili, radili i bili kakvi želite nije isto što i usamljenost.

"Samoća je vrijeme koje se može iskoristiti za razmišljanje, analizu sebe ili pak za rast i neke oblike zabavljanja i uživanja. Duboko čitanje zahtijeva samoću, kao što to ponekad zahtijeva i uživanje u prirodi. Razmišljanje i kreativnost također obično zahtijevaju samoću", kaže Hara Estroff Marano, koja piše na portalu Psychology Today. Samoća nam daje šansu da vratimo perspektivu.

Ali kada potpuno izgubite osjećaj za ponovno povezivanje i povlačenje u zamarajućem krugu, lako biste se mogli "zaraziti" epidemijom usamljenosti.

Usamljenost je osjećaj nepovezanosti s društvom.

Ako se osjećate usamljeno par mjeseci nakon što vam neka bliska osoba umre, to je normalno. Međutim, ako ste usamljeni svaki dan tijekom više mjeseci ili godina, nešto nije u redu. Dobar znak da je usamljenost izmakla kontroli je to da se uvijek osjećate usamljeno.

Korijeni kronične usamljenosti su i unutarnji i vanjski, odnosno riječ je o kombinaciji gena i društvenih okolnosti.

Iako je usamljenost obično privremena, kad postane kronična posljedice mogu biti ozbiljne. Usamljenost je povezana s depresijom, anksioznošću, neprijateljskim ponašanjem prema ljudima, povećana ranjivost na zdravstvene probleme poput raka, dijabetesa, srčanih bolesti pa čak i samoubojstva.

Kod mnogih ljudi usamljenost može značajno utjecati na kvalitetu života te na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Ljudi koji su kronično usamljeni imaju tendenciju da se odmiču bez obzira na to kako se njihove životne okolnosti mijenjaju – društvene interakcije čine ih anksioznim iako im treba više društvenosti.

Kronično usamljeni ljudi skloni su tome da budu društveni perfekcionisti, tvrdi Lars Svendsen, autor knjige A Philosophy of Loneliness. "Društveni perfekcionizam je češći kod usamljenih pojedinaca nego kod onih koji nisu usamljeni. Usamljena osoba misli da je nitko ne voli i da nitko ne želi biti njihov prijatelj, a možda je vjerojatnije da je problem u tome da sami nisu sposobni nekoga voljeti ili se s nekim sprijateljiti zato što postavljaju tako nemoguće zahtjeve u prijateljstvu i ljubavi", objašnjava Svendsen.

Kad je netko usamljen, on žudi za tim da bude prisutan, prihvaćen, željen, ali istovremeno postaje jako nepovjerljiv prema [društvenoj] izloženosti. Usamljeni ljudi nemaju pravi odnos sa sobom ili s drugima. Upoznaju sami sebe i potvrđuju samo kroz odraz koji vide u tuđim očima.

"Kad ste usamljeni, možete se početi osjećati kao da nemate ono što je potrebno u društvenim situacijama i ne osjećate se sigurno u tim situacijama. Stoga se počinjete povlačiti i što to više radite, postajete sve usamljeniji i to postaje jedan začarani krug iz kojeg ne možete izaći", piše Sophia Dembling, autorica knjige Introverts in Love.

Prema jednom istraživanju koje je provelo Sveučilište u Chicagu, osjećaj usamljenosti izaziva ono što psiholozi zovu pretjeranom osjetljivošću na društvene prijetnje – osjećaj društvene izolacije koji vodi do pojačanog nadzora društvenog svijeta i nesvjesnog fokusiranja na samoočuvanje.

Rezultat je začarani krug povlačenja u kojem usamljena osoba postaje sve sumnjičavija, pojačavajući svoj osjećaj izoliranosti. U jednom istraživanju, znanstvenici su otkrili kako mozak usamljenih ljudi automatski i brže percipira društvenu prijetnju nego mozak ljudi koji se ne osjećaju usamljeno.

Usamljenost boli. To je složeni mentalni i emocionalni fenomen, međutim dobra je vijest da je često privremen. Važno je prepoznati zašto se osjećamo usamljeno jer samo tako možemo naći način da se pozabavimo tim stanjem.

Usamljenost je osjećaj i što mu pridajemo više pažnje i fokusiramo se sami na sebe, postajemo na neki način sve sebičniji, zbog čega nam je sve teže usredotočiti se na druge i održavati smislene odnose s drugima.

Da biste se osjećali manje usamljeno, počnite se više fokusirati na potrebe i osjećaje drugih – što manje pažnje obraćate na svoje misli o usamljenosti i na sami osjećaj usamljenosti to bolje. Uložite neki napor da se javite drugima, da pokrenete neki razgovor ili razgovarate s nekim preko videopoziva čak i kada vam se to ne da.

Začarani krug usamljenosti možete prekinuti i tako što ćete naći i provoditi vrijeme s ljudima koji uživaju u istim aktivnostima kao i vi – što je prirodna osnova za započinjanje prijateljstava. Imate o mnogočemu razgovarati. Postavljajte puno pitanja i fokusirajte se na nešto drugo osim na sebe.

"Odlučujući se nositi s našom usamljenošću tražeći podršku društva stvorit ćemo više društvenih trenutaka s ljudima koji su nam važni, što obično smanjuje našu usamljenost", tvrdi dr. Tchiki Davis.

Zainteresirajte se za druge i ne očekujte savršenstvo. Ako vas zanimaju drugi ljudi, privući ćete ih jer im dajete pažnju. Usto, zauzvrat ćete jednako tako dobiti pažnju.

Znatiželja o drugima također će premjestiti vaš fokus sa osjećaja usamljenosti koji vas dovode do toga da se povlačite i skrivate.

Vježbajte ljubaznost. Širite dobre vibracije i suosjećanje prema ljudima u vašem životu, pa čak i strancima. Nasmiješite se neznancu. Kako se osjećate kad vam se netko nasmiješi? U većini slučajeva osmijeh čini da se osjećate sretno i vjerojatno se i sami nasmiješite.

Ukoliko možete, razmislite o tom da donirate nešto novca u dobrotvorne ili druge svrhe.

Volontirajte neko vrijeme. To je vrlo lijep način povezivanja s drugima i stjecanja novih prijatelja. Kada volontirate možete značajno poboljšati svoj osjećaj za zajednicu i društvenu podršku.

Ukoliko vam svi napori ne uspiju pomoći da prevladate usamljenost, potražite pomoć. Razgovarajte s profesionalcem. Pronađite sigurno okruženje u kojem možete govoriti o tome kako se osjećate i nađite vremena za razgovor nasamo sa stručnjakom koji vam može pomoći.


Piše Thomas Oppong za Medium
Prevela: Ružica Ereš