Učinkovitost označavanja hrane na temelju vježbi za rješavanje problema pretilosti; istraživanje

Znanstvenici koji su proveli novo istraživanje kažu kako ovaj pristup kalorije stavlja u određeni kontekst i može pomoći ljudima da izbjegnu prejedanje ili ih potaknuti da se više kreću kako bi sagorijevali unesene kalorije. Također kažu da bi to moglo ohrabriti proizvođače da prave svoje proizvode s manje kalorija.

AUTOR: The Guardian
OBJAVLJENO: 11.12.19 u 10:47
http://bit.ly/3495fCK
Znanstvenici kažu da bi se hranu i piće trebalo označavati s vremenom potrebnim da ih izgorimo hodanjem ili trčanjem, što bi moglo pomoći u rješavanju krize pretilosti.

Iako sva pakovana hrana mora sadržavati određene prehrambene podatke, poput kalorijskog sadržaja, nema mnogo dokaza koji ukazuju da promjene pristupa mogu utjecati na ono što ljudi kupuju ili jedu. A strukovi su sve širi.

Jedno novo istraživanje podupire podupire novi pristup označavanju hrane: stavljanje malih simbola koji pokazuju koliko je fizičke aktivnosti potrebno kako bi potrošili kalorije proizvoda.

Gazirani napitak koji ima 138 kalorija, mogao bi biti popraćen malim simbolom osobe na kojem bi bilo prikazano da je za izgaranje kalorija tog soka potrebno 26 minuta hoda ili 13 minuta trčanja.

Tim kaže kako ovaj pristup kalorije stavlja u određeni kontekst i može pomoći ljudima da izbjegnu prejedanje ili ih potaknuti da se više kreću kako bi sagorijevali unesene kalorije. Također kažu da bi to moglo ohrabriti proizvođače da prave svoje proizvode s manje kalorija.

"Mislimo da postoji jasan signal da bi ovaj pristup mogao biti koristan", rekla je profesorica Amanda Daley sa Sveučilišta Loughborough, glavna autorica istraživanja. "Ne govorimo da se treba ukinuti trenutni način označavanja, nego da mu dodamo i ovo".

Daley je rekla da je u tome vrlo važan jednostavan pristup jer znanstvenici smatraju da provedemo samo šest sekundi gledajući u hranu prije nego što odlučimo hoćemo li je kupiti.

"Za to vrijeme moramo imati nešto što ćemo lako razumjeti i što će imati smisla, a da ne moramo imati doktorat iz matematike da biste utvrdili što znači pojesti četvrtinu pizze", rekla je znanstvenica. "Ako vam kažem da će vam trebati sat vremena hodanja da sagorite te kalorije, mislim da bi to razumjela većina ljudi, da bi znali da 60 minuta hodanja predstavlja dug put".

Daley i njezini kolege analizirali su podatke 14 ranije provedenih studija koje su istraživale utjecaj sustava označavanja hrane koji se temelji na vježbanju, piše The Guardian. Otkrili su da su, u usporedbi s pristupom neoznačavanja ili drugim pristupima označavanja, sudionici tih studija odabrali u prosjeku 65 kalorija manje po obroku kada bi na hrani ili jelovnicima bile oznake vježbanja. To je manje od jednog čokoladnog keksa od 83 kalorije.

Kopajući dublje po podacima, tim je ustanovio da bi ljudi odabrali 103 manje kalorija po obroku kada su korištene oznake vježbanja u usporedbi s tim kada nema nikakvih oznaka.

"U restoranima i kafićima, gdje jedemo većinu naše visokokalorične hrane, obično nećete vidjeti nikakvo označavanje proizvoda", rekla je Daley.

Međutim, znanstvenici nisu zabilježili nikakvu jasnu prednost ovog tipa označavanja u usporedbi s drugim tipovima označavanja poput označavanja kalorija, preporučenog dnevnog unosa ili "semafora".

Slično tome, analiza zasnovana na istraživanjima koja su proučavala stvarno potrošene kalorije, otkrila je kako bi pojedinci jeli oko 110 kalorija manje kada je hrana označena informacijama o vježbanju u usporedbi s tim kada nije bilo nikakvih oznaka.

Iako je u pitanju relativno mala brojka, Daley kaže da se takva smanjenja zbrajaju kroz obroke.

"Ljudi misle da proždrljivost dovodi do preilosti. Nije. Gojaznost nastaje zbog toga što svi jedemo svi jedemo malo previše", rekla je.

Međutim, novo istraživanje ima određena ograničenja: većina analiziranih studija temeljila se na hipotetičkim situacijama ili na laboratorijskom radu. Pored toga, ograničen je broj studija koje su se bavile ovim temama.

Pojedine studije značajno su se razlikovale u istraživanju utjecaja označavanja vježbi na prehrambenim proizvodima.

Duncan Stephenson, zamjenik izvršnog direktora Kraljevskog društva za javno zdravstvo, pozdravio je ovo istraživanje rekavši da je i njihov rad pokazao da oznake vježbanja potrošače navode da dvaput razmisle o svojoj kupnji i motivira ih da razmisle o vježbanju.

No, sada je potrebno provesti studije u stvarnom životu kako bi se zaista mogao ispitati utjecaj ovog sustava u supermarketima i restoranima.

Dr. Stacey Lockyer iz Britanske zaklade za prehranu je također rekla da vrijedi razmotriti pristup koji bi ljudima smanjio dnevni unos kalorija za 195 kalorija. Ona je rekla da odrasli ljudi u prosjeku prekoračuju svoje preporučene dnevne doze otprilike za ovaj iznos, a odrasli ljudi s prekomjernom težinom i pretili ljudi prekoračuju preporučene dnevne doze za otprilike 320 kalorija.

Lockyer je napomenula da postoje neki dokazi da je ovakav pristup označavanju hrane privlačan potrošačima.

Dijetetičarka i glasnogovornica Britanskog dijetetskog udruženja Frankie Phillips kaže da označavanje hrane na ovaj način može biti i zbunjujuće, dok fokus na same kalorije – iako je koristan pokazatelj – ne govori potrošaču je li proizvod koji kupuju "zdrav".

"Primjerice, kalorije na sendviču mogu doseći cifru od oko 400 kalorije, dok čokoladica može imati 350 kalorija. Ako se kalorijama daje najveća važnost, čokoladica će se činiti kao bolji izbor, a uravnoteženiji pristup bi očito pokazao da je sendvič nutritivno nadmoćan, iako ima više kalorija", rekla je znanstvenica.


Prevela: Ružica Ereš