Margaret McCartney: Wellness industrija prodaje mit da je zdrav život skup

Najgora stvar u modernim utjelovljenjima blagostanja je prenošenje odgovornosti za zdravlje na pojedince preko komercijalnog tržišta. Okoliš u kojem živimo trebao bi biti dizajniran tako da maksimizira naše zdravlje. Vježba bi trebala izazivati radost; u najboljem slučaju, jedva da bismo uopće trebali prepoznati kad vježbamo. Prije je igra na ulici bila uobičajena – sada na mnogim područjima ona zahtijeva pravljenje posebnih shema kojima se djeci daje prednost nad automobilima tijekom kratkih vremenskih perioda. Moramo potpuno promijeniti svoje razumijevanje blagostanja – od pojedinaca prema populaciji.

AUTOR: Margaret McCartney
OBJAVLJENO: 02.01.20 u 19:58
http://bit.ly/39xMEnI
Nisam imala namjeru tražiti spa iskustvo. Plan mi je bio otići na popodnevni čaj, ali spa koji se nalazio pored bio je uključen u cijenu. Tako sam dobila wellbeing meni, u kojem se moglo birati između obloga od morskih algi za pročišćavanje, i meditativne saune s energizirajućim svjetlima za opuštanje. Mislila sam da je masaža najmanje grozna opcija, ali nakon što mi je objašnjeno da će me detoksicirati i dati mi novi naboj energije, osjetila sam snažnu mješavinu očaja i bijesa.

"Blagostanje" kao moderni koncept uzrokuje mi egzistencijalnu bol. Hoteli s "holističkim poboljšanjima" (uključujući klistir i "medicinske spa tretmane") nude "vikende blagostanja". Poslodavci mogu kupiti korporativne pakete za "wellness na radnom mjestu", što će očito povećati produktivnost i smanjiti stope bolovanja. U Londonu možete pohađati treninge na sobnom biciklu koji koštaju više od 20 funti po treningu (za cijenu pet takvih treninga možete kupiti pravi bicikl), a u cijenu su uključeni standardne wellness vitamine, i čepiće za uši kojima se može prigušiti zvuk glazbe.

Moderna iteracija "wellnessa" – barem dijelom definirana potrebom da se nešto kupi kako bi došli so njega – jaše na leđima višemilijunske industrije prehrane, dodataka prehrani i fitnessa. Izvješće Sports Think Tanka tvrdi da je svaki sedmi Britanac član teretane, a industrija je sad vrijednija od £5 milijardi. Neke teretane vode wellness do nivoa nadrealnosti – neki nude krioterapiju, koja ukljuuje stajanje u prostoriji ekstremno niskih temperatura (da bismo spriječili znakove starenja i ubrzali oporavak). U međuvremenu, fenomen knjiga o prehrani dostigao je epske razmjere.

Umjesto da koncept blagostanja bude jednostavan (nemojte pušiti, nemojte previše piti, vježbajte, jedite raznovrsnu hranu, puno povrća i malo prerađenih informacija, ova industrija je stvorila svoju mitologiju. Blagostanje se predstavlja kao komplicirana i složena, teška za postići na ispravan način a najbolji način da je se postigne je kupovinom – sve to istovremeno tražeći gurue. Ova isprepletenost industrija pretvara ono što bi trebalo biti jednostavno – zdrav način života – u komplicirani potrošački kaos.

To ne znači da dijeta i tjelovježba nisu važni. Globalni pregled objavljen u časopisu The Lancet 2017. godine utvrdio je da je veća tjelesna aktivnost povezana s dužim životnim vijekom i manjim brojem srčanih i moždanih udara. U to nisu bili uključeni samo faktori poput vježbanja u teretani, nego i kućanske poslove. Drugim riječima, ne trebate se zavezati za traku za trčanje da biste se mogli uklopiti.

U jednom nedavno objavljenom pregledu u časopisu British Journal of Sports Medicine zaključuje se da je bilo koja učestalost trčanja, čak i samo jednom tjedno, bolja od toga da ne trčite uopće". Opsesija nije nužna – možda će vam trebati samo malo prostora, par tremerki i malo vremena. Ako trošite previše novca na opremu, ili pak zanemarujete obitelj ili posao zbog potrebe za treniranjem, to ne zvuči kao blagostanje.

Isto vrijedi i za industriju prehrane. Gubitak kilograma sigurno je temelj liječenja nekih stanja, a dokazi pokazuju da su integralne žitarice, voće i povrće, raznovrsnost i maslinovo ulje povezane s boljim zdravljem. No, medijski napad "stručnjaka" koji se zalažu za svoju prehranu nasuprot drugih možda je natjeralo gledatelje da pomisle da u znanosti o hrani nema konsenzusa ni oko čega. Mnogi se dijetetičari zalažu za savjete koji se temelje na dokazima, a veliki dio medija podupire iluziju da je zdrava prehrana dostupna jedino uz određeni sustav vjerovanja. U njemu je sama ideja uživanja u hrani nemoralna.

Najgora stvar u modernim utjelovljenjima blagostanja je prenošenje odgovornosti za zdravlje na pojedince preko komercijalnog tržišta. Okoliš u kojem živimo trebao bi biti dizajniran tako da maksimizira naše zdravlje. Vježba bi trebala izazivati radost; u najboljem slučaju, jedva da bismo uopće trebali prepoznati kad vježbamo. Prije je igra na ulici bila uobičajena – sada na mnogim područjima ona zahtijeva pravljenje posebnih shema kojima se djeci daje prednost nad automobilima tijekom kratkih vremenskih perioda. Moramo potpuno promijeniti svoje razumijevanje blagostanja – od pojedinaca prema populaciji.

Potrebna nam je bolja infrastruktura za šetnju i vožnju biciklom, kako bi oni mogli postati osnovna metoda gradskog prijevoza. Trebali bismo moći sigurno voziti u svakodnevnoj odjeći i to bi trebalo biti lakše i brže od vožnje. Djeci treba omogućiti šetnju do škole bez brige o prometu. Naše blagostanje ne bi se trebalo mjeriti prema tome koliko smo mršavi. Politike poput minimalnih cijena alkohola i ublažavanja "pustinja hrane" u kojima prema procjenama živi više od milijun Britanaca – s ograničenim pristupom svježem voću i povrću – trebale bi donijeti značajna poboljšanja kolektivnog zdravlja.

Moja najdraža definicija wellnessa nije nešto što suvremeno tržište wellnessa nudi. Wellness znači da ne morate bdjeti brinući se zbog pregleda naknada za bolovanje; da ne živite u vlažnoj kući i ne radite posao s toliko promjenjivim i pogrešnim smjenama da ne možete osigurati pristupačnu brigu za djecu. Bilo bi lijepo da wellness znači da siromaštvo neće utjecati na vaš životni vijek ili šanse da vam se dijagnosticira kronična bolest. Zaista, društveno blagostanje odnosi se na poštenje, javnu odgovornost, znanost i dokaze. Sigurno nam neće doći preko stroja za difuziju kisika na traci za trčanje.


Margaret McCartney je liječnica opće prakse u Glasgowu koja piše o medicini koja se temelji na dokazima.