66% svih karcinoma nastaje 'slučajno', zbog grešaka u replikaciji DNK; istraživanje

Statistički podaci se mijenjaju ovisno o vrsti raka. Što se tiče raka pluća, 65% slučajeva uzrokovano je mutacijama nastalih zbog okoline, a samo 35% pogreškama u replikaciji DNK. U slučaju raka prostate, više od 95% slučajeva uzrokovano je pogreškama u replikaciji DNK. Velika većina karcinoma koji se razvijaju u djetinjstvu također nastaje zbog pogrešaka u replikaciji DNK. Nakon ispitivanja 32 različite vrste raka, znanstvenici su utvrdili da je 66% svih karcinoma nastalo 'slučajno' (replikacijske pogreške u DNK), 29% slučajeva je uzrokovao okoliš, a 5% je naslijeđenih mutacija.

AUTOR: Big Think
OBJAVLJENO: 06.01.20 u 17:36
http://bit.ly/35w9Z5Q
Rak obično pripisujemo naslijeđenim genima, poput mutacija BRACA1 ili BRACA2, koje su odgovorne za rak dojke, jajnika i prostate. Ili pak sa stilom života, poput pušenja ili određenih stvari povezanih s okolinom, poput izlaganja zagađenju ili zračenju. No, novo istraživanje objavljeno u časopisu Science daje snažan argument da je slučajnost najveći pokretač.

Velika većina karcinoma je samo greška, pogreška u replikaciji DNK, rekli su znanstvenici. Na ovaj način, razvoj raka je u mnogim slučajevima nezaobilazan. Ovo istraživanje proveli su genetičar Bert Vogelstein i matematičar Cristian Tomasetti iz John Hopkins Kimmel centra za rak, a ono je nastavak jednog ranijeg istraživanja koje je došlo do istog zaključka.

Stanice se dijele da bi se reproducirale. Svaki put kada se jedna stanica podijeli, nastanu male greške u kopijama njihova oblika DNK. Te greške obično ne uzrokuju probleme. No, ako se dogode više od jednog puta u genu koji uzrokuje rak, bolest se može ukorijeniti i stanica postaje kancerozna.

Vogelstein i Tomasetti htjeli su utvrditi koliko često su te pogreške replikacije glavni pokretač raka, u odnosu na duhan, zagađenje, naslijeđene mutacije i druge čimbenike. Otkrili su da je zapravo broj podjela matičnih stanica u određenom organu povezan s rizikom od raka. Mjesta u kojima se događa više dijeljenja matičnih stanica rizičnija su kada je u pitanju rak, primjerice debelo crijevo. Mjesta u kojima se dijeljenja matičnih stanica manje odvijaju, poput mozga, manje su rizična za razvoj raka.

Kako bi proveli istraživanje, znanstvenici su prikupili podatke iz nekoliko baza podataka. Zatim su razvili matematički model kako bi procijenili koliko je slučajeva raka nastalo zbog genetike, pogrešaka u replikaciji DNK ili okoline. Otkrili su da su pogreške u replikaciji DNK uzrokovale ogromne dvije trećine svih slučajeva, piše Big Think. No, stvari su još složenije od toga.

Statistički podaci se mijenjaju ovisno o vrsti raka. Što se tiče raka pluća, 65% slučajeva uzrokovano je mutacijama nastalih zbog okoline, a samo 35% pogreškama u replikaciji DNK. U slučaju raka prostate, više od 95% slučajeva uzrokovano je pogreškama u replikaciji DNK. Velika većina karcinoma koji se razvijaju u djetinjstvu također nastaje zbog pogrešaka u replikaciji DNK. Nakon ispitivanja 32 različite vrste raka, znanstvenici su utvrdili da je 66% svih karcinoma nastalo 'slučajno' (replikacijske pogreške u DNK), 29% slučajeva je uzrokovao okoliš, a 5% je naslijeđenih mutacija.

Ova dva znanstvenika pokrenula su žestoku raspravu kada su prije dvije godine objavili slične rezultate. Jedan od problema je to što ovi rezultati obmanjuju pacijente, tvrde kritičari. Zašto bi trebali zdravo živjeti ako će ionako možda dobiti rak?

Oko 42% slučajeva raka moguće je spriječiti, a ova otkrića to ne mijenjaju, tvrdi Vogelstein. Razlog je što karcinogeneza uzrokovana pogreškom u replikaciji DNK ovisi o broju mutacija koje se dogode. Za rak je obično potrebno da se dogodi više od jedne mutacije da bi se mogao 'ukorijeniti'. Tako da ove brojke, dvije trećine nasuprot 42%, nisu usporedive.

Vogelstein i Tomasetti odlučili su potkopati kritike na svoja prethodna istraživanja provođenjem ovog. Jedan od načina bilo je uključivanje podataka iz 69 drugih zemalja. Njihova prethodna analiza uključivala je samo podatke iz SAD-a. Ovo istraživanje je također proučavalo rak dojke i prostate, koji su uobičajeni, a nisu bili zastupljeni u prethodnom projektu. Vogelstein je također ispitao neke radove na sekvenciranju genoma, tražeći mutacije koje uzrokuju čimbenici okoliša.

Ovaj genetičar tvrdi da bi argument za okolišne čimbenike mogao biti pretjeran. "Ako o mutacijama razmišljamo kao o neprijateljima, a svi neprijatelji su izvan naše granice, očito je kako ih spriječiti da uđu unutra. No, ako je puno neprijatelja – u ovom slučaju oko dvije trećine – zapravo unutar naših granica, to znači da trebamo potpuno drugačiju strategiju", rekao je za Nature. Osim zdravog načina života, zdravstveni radnici trebali bi se zalagati za rane i povremene preglede.

Kritičari tvrde da su znanstvenici možda zanemarili utjecaj hormona. Pored toga, utjecaj određenih faktora poput pušenja može se kvantificirati, no što je sa zagađivanjem zraka zbog upotrebe duhana? Epidemiolog dr. Graham Colditz sa Sveučilišta Washington u St. Louisu kaže da je okidače karcinoma teže analizirati nego što je prikazano u ovom istraživanju.

"Ne kažemo da su ove mutacije jedino što određuje ozbiljnost raka, njegovu agresivnost ili vjerojatnost da prouzrokuje smrt pacijenta. Mi jednostavno kažemo da su one 'nužne' da dobiju rak", rekao je Vogelstein za NPR.

S druge strane, genetičar se nada da bi ova otkrića mogla ublažiti osjećaj krivnje koji imaju pacijenti ili njihovi najmiliji. Oboljeli od raka često krive svoje pogrešne odabire životnog stila ili gene. "Ne trebamo pojačavati osjećaj krivnje na već tragičnu situaciju", rekao je Vogelstein. Znati da je većina slučajeva često proizvod puke slučajnosti može pomoći u oslobađanju od nekih samooptuživanja koja često dolaze uz ovu bolest.


Prevela: Ružica Ereš