Kako život u gradovima utječe na mentalno zdravlje

Gradovi nude niz prepreka i prilika, slobodu i zarobljeništvo, što može biti izazov, ali i ohrabrenje, često istovremeno.

AUTOR: Andrea Mechelli
OBJAVLJENO: 09.01.20 u 18:16
http://bit.ly/2R5gffG
Više od pola svjetske populacije – 4,2 milijarde ljudi – živi u gradovima. Očekuje se da će taj broj rasti, s procjenama da će do 2050. godine u urbanim područjima živjeti 68% svjetskog stanovništva.

Tokio je među svjetskim megagradovima – definiranim kao urbana područja s više od 10 milijuna stanovnika – najveći, s 37 milijuna građana. Slijede ga Delhi (29 milijuna) i Šangaj (26 milijuna). Nakon nekoliko desetljeća migracija iz sela u grad, 83% ljudi u Velikoj Britaniji živi u urbanim sredinama – a London je postao prvi europski megagrad.

Štetni učinci života u gradu na fizičko zdravlje već dugo su poznati, uključujući veće stope kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Međutim, tek nedavno se otkrilo da život u urbanim sredinama može imati štetne učinke i na mentalno zdravlje.

Rizik od razvoja depresije – najčešćeg mentalnog poremećaja u svijetu, kojeg karakterizira loše raspoloženje i osjećaj bespomoćnosti – je za 20% veći kod stanovnika urbanih sredina nego kod onih koji žive izvan grada. Rizik od psihoze – teškog psihijatrijskog poremećaja koji prate halucinacije, zablude, paranoje i neorganizirane misli – je za čak 77% veći među urbanim nego među ruralnim stanovnicima. Rizik od razvoja generaliziranog anksioznog poremećaja – stanja uma koje karakterizira osjećaj tjeskobe, predstojeće opasnosti ili panike – također je za 21% veći među stanovnicima gradova.

Važno je reći i da, što duže živite u gradskom okruženju tijekom djetinjstva i adolesencije, veći je rizik od razvoja mentalnih bolesti u odrasloj dobi. Ova povezanost indirektno potvrđuje uzročno-posljedičnu vezu između života u urbanoj sredini i mentalnih bolesti.

Znanost o mozgu

Ova epidemiološka otkrića potvrđuju i znanosti o mozgu. U pionirskom istraživanju iz 2011. godine, znanstvenici su mjerili aktivaciju neurona prilikom obavljanja zadataka koji izazivaju stres.

Kao što se i očekivalo, svi ispitanici pokazali su pojačanu aktivaciju neurona u limbičkom sustavu – mreži regija koja igra ključnu ulogu u našoj svakodnevnoj regulaciji emocija. Unutar ove mreže, postojala je korelacija između aktivacije neurona u amigdali – centru u mozgu odgovornom za reakciju "bori se ili bježi" – s veličinom grada u kojem je pojedini ispitanik boravio za vrijeme eksperimenta. A aktivacija neurona perigenualnog prednjeg cinguluma – regije u mozgu koja je uključena u procesuiranje društvenog stresa – povezana je s time koliko dugo je ispitanik živio u gradu za vrijeme djetinjstva.

Zanimljivo je da su druga istraživanja pokazala slične promjene kod ljudi koji imaju visok genetski rizik od razvoja psihijatrijskih poremećaja. To podupire ideju da urbani život uzrokuje promjene unutar mreže regija uključenih u razvoj mentalnih bolesti.

Temeljni čimbenici

Zajedno, epidemiološke i neuroznanstvene studije pružaju dokaze da su ljudi koji žive u urbanim sredinama u većoj opasnosti od problema s mentalnim zdravljem. Koji konkretni čimbenici unutar urbanog okruženja povećavaju taj rizik?

Epidemiološke studije identificirale su veliki broj čimbenika. Neke ističu potencijalne probleme u gradnji, poput smanjenog pristupa zelenim površinama, visoke razine buke i onečišćenja zraka. Druge ukazuju na socijalno okruženje, poput usamljenosti, percipiranog i stvarnog kriminala i društvene nejednakosti.

Ove studije temeljile su se na prikupljanju jednog snimka po ispitaniku i stoga nisu mogle obuhvatiti višestruka i raznolika okruženja kroz koja većina ljudi prolazi tijekom dana. No, neka nova istraživanja koriste pametne tehnologije za provođenje više mjerenja iz svakodnevnog života ispitanika. Primjerice, Urban Mind je građanski znanstveni projekt koji pomoću aplikacije za pametne telefone mjeri iskustva života u urbanim i ruralnim sredinama u stvarnom vremenu.

Važno je prepoznati da oni čimbenici u urbanim sredinama, koji povećavaju rizik od razvoja mentalnih oboljenja nisu unutarnji niti neizbježni aspekti života u gradu. Zapravo, oni su rezultat lošeg planiranja, dizajna i upravljanja i mogu se promijeniti. To nas dovodi do sljedećeg života: može li urbani život biti dobar za naše mentalno zdravlje?

Pozitivne strane

Iako se postojeća istraživanja fokusiraju na negativne utjecaje života u urbanim sredinama na mentalno zdravlje, što ubrzanu urbanizaciju koja se događa širom svijeta postavlja kao izazov čovječanstvu, može se reći da je to pretjerano pojednostavljivanje onoga što život u gradovima znači iz barem tri razloga.

Prvo, život u urbanim sredinama je složen, kontradiktoran i teško objašnjiv fenomen, koji nema mnogo zajedničkog među stanovnicima zapuštenog predgrađa i stanovnicima gradova izobilja; ili između procesa gentrifikacije i procesa unutarnjeg propadanja grada. U skladu s tim, učestalost depresije u urbanim područjima manja je kada ljudi imaju pristup visokokvalitetnim stambenim i zelenim površinama.

Drugo, znamo da zdravlje u cjelini, a posebice mentalno zdravlje, ovisi i o prirodi i o odgoju. Primjerice, novi dokazi iz epigenetike, koja proučava kako okoliš utječe na ekspresiju naših gena, pokazuju da utjecaj života u urbanim sredinama ovisi o našoj već postojećoj genetskoj strukturi.

Treće, kod mnogih ljudi život u urbanim sredinama može biti vrlo koristan u kontekstu mentalnog zdravlja – kroz veće mogućnosti za obrazovanje, zaposlenje, socijalizaciju i pristup specijaliziranoj skrbi. Preseljenje u grad može predstavljati prvi korak ka ostvarenju punog potencijala pojedinca i neophodan uvjet za pristup zajednicama sa sličnim interesima i vrijednostima.

Naposljetku, gradovi nude niz prepreka i prilika, slobodu i zarobljeništvo, što može biti izazov, ali i ohrabrenje, često istovremeno.


Piše Andrea Mechelli za The Conversation
Prevela: Ružica Ereš